Sadržaj prenosimo uz dopuštenje orginalnog autora: Dobra hrana
Tekst napisala: Neda Batinić
Foto: Mario Romulić i Mario Đurkić

Slavonija i Baranja polako se, ali sigurno uzdižu kao turistička destinacija koja privlači sve više pozornosti kako stranih, tako i domaćih gostiju. Najveća zasluga za to mora se pripisati brojnim entuzijastima koji educiraju, potiču rast kvalitete, razmišljaju o tome kako vrednovati tradiciju, ali istovremeno ići naprijed. A upravo je veliki korak naprijed za regiju ostvaren pokretanjem projekta Rural Quality, koji predstavlja svojevrsni klaster ugostitelja, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i hotelijera koji drže do visoke razine kvalitete, a pritom vrednuju ruralnost sredine u kojoj se nalaze.

Začetnice projekta su Ivona Đukić i Barbara Knežević, koji su stvorile brend Rural Quality sasvim slučajno, kao dio edukacije iz područja marketinga: "Ivona je iz sektora ugostiteljstva, a ja sam ekonomistica i radim kao konzultantica za EU fondove, ali razvijam i jednu granu turizma za smještajne kapacitete. Inače sam se iz Slavonije preselila u Baranju i vidjela sam neke nedostatke u razvoju regije, kao i potrebu za brendiranjem Baranje. Projekti koji su proizašli iz aktivnosti turističkih zajednica su super, ali su sufinancirani ili financirani fondovima i ovise o tim sredstvima, a kad ih nestane, gase se", objasnila nam je Barbara Knežević.

"Trebao nam je način kako označiti kvalitetu, nešto što je ruralno, autentično. Mi smo u tom zadatku iskreirale pravilnik koji definira što je potrebno ostvariti da biste nosili tu oznaku i tako smo krenuli. Tu se nadovezao Ivonin suprug Ivan, koji je isto iz sektora gastronomije, a imamo još jednog kolegu, Marka Romanjika, koji je vlasnik aplikacije Go!ng Places. U svojoj aplikaciji on na jednom mjestu ima sve sudionike u turizmu koji nose našu oznaku i radit će ruralne rute kako bismo gostima olakšali snalaženje", dodala je. "Shvatili smo da, ako koncept pretvorimo u poslovni projekt, možemo uspjeti. Ideja je svakako da projekt bude samoodrživ, da se ta oznaka naplaćuje u obliku članarine i kao takva iz godine u godinu osigurava sredstva za aktivnosti promidžbe i umrežavanja. Ne planiramo ići na masovnost, to nije ni moguće jer je ljestvica visoke kvalitete dosta podignuta".

Osnovni cilj cijelog koncepta je umrežavanje svih sudionika koji se jako trude svom gostu ponuditi ono što je autohtono, kvalitetno i u svojoj regiji prepoznatljivo, objasnila je Knežević pa dodala: "Ako imam oznaku Rural Quality kao iznajmljivač soba, voljela bih da svojim gostima mogu ponuditi hranu visoke kvalitete, poslati ih u vinariju koja također nosi tu oznaku i slično, da zatvorimo krug. Svakako kroz našu stranicu želimo povećati vidljivost svim nositeljima oznake i otvoriti puno mogućnosti za razvoj međusobne suradnje".

"Prve reakcije su odlične, jako puno ljudi je sretno što se nešto ovakvo događa upravo u Slavoniji i Baranji. U Istri je postojao sličan projekt, ali na regionalnoj razini, nitko nije išao za tim da umreži cijelu državu, što je naš plan", naglasio je Ivan Đukić.

AKO JE NETKO DOBIO OZNAKU ZA OVU GODINU, TO NIJE GARANCIJA DA ĆE JE DOBITI I IDUĆE AKO NE ZADOVOLJI ZADANE KRITERIJE

Kako su nam objasnili, za početak je 15 subjekata dobilo oznaku Rural Quality za ovu godinu te općenito planiraju zadržati ograničeni broj mogućih članova po regiji. Želja im je da to bude 50-ak ljudi iz Slavonije i Baranje, odnosno toliko za svaku regiju. To znači da oznaku ne može dobiti svatko, to doista moraju biti najbolji, koji na kraju svojom kvalitetom oznaku i potvrđuju. Ako su dobili oznaku za ovu godinu, to nije garancija da će je dobiti i iduće ako ne zadovolje zadane kriterije.

"Naši OPG-ovi će ciljano raditi s restoranima. Primjerice, ako ti treba tikvica, on će ih saditi za tebe, ali ti trebaš naručiti određenu količinu da mu se isplati. Uzmemo li kao primjer crnu svinju, na ruralnim mjestima se očekuje autohtona svinja. Mi povezujemo ljude s udrugama koji se bave npr. crnom svinjom, kako bi sve bilo izvorno, kako bi i trebalo biti. Svi žele benefite malih proizvođača, no nitko ne radi na tome da ih se umreži kako bi im se olakšalo. Zato smo stvorili nešto nalik na talijanske klastere, udruženje u sklopu kojeg se povezuju mikro proizvođači s mikro lokacija. Krenuli smo od Slavonije jer tu poznajemo najviše ljudi. Svima nam je uvijek radijus kretanja do 100 kilometara od mjesta u kojem živimo i najčešće najbolje znamo što se zbiva upravo u tom području", objasnio je Ivan Đukić.